O meni

Antonia Čirjak

Više od deset godina radim s reaktivnim, plašljivim i nesigurnim psima te ljudima koji s njima pokušavaju izgraditi sigurniju svakodnevicu.

Moj rad Priča o Indi Priča o Elvi

Specijalizacija iz stvarnog života i kontinuiranog rada.

Savjetnica sam za ponašanje pasa i instruktorica. Najveći dio mog rada posvećen je psima koji reagiraju iz straha, frustracije, nesigurnosti ili preplavljenosti okolinom. Kroz individualne procjene, dugoročnije programe i edukacijski rad tijekom godina radila sam sa stotinama pasa i njihovih skrbnika.

Kontinuirano se stručno usavršavam u području ponašanja, učenja, straha, stresa, dobrobiti i promjene emocionalnih reakcija. Sudjelovala sam u razvoju i provedbi intenzivnog Bootcampa za reaktivce, koji je povezivao edukaciju skrbnika, analizu ponašanja i praktičan rad.

Stručne informacije za mene imaju vrijednost tek kada ih osoba može razumjeti i primijeniti u vlastitom životu. Zato plan ne gradim samo prema ponašanju psa nego i prema prostoru, rasporedu, sigurnosti i stvarnim mogućnostima obitelji.

Indi · gdje je sve počelo

Pas koji je promijenio smjer mog života.

Indi nije bila samo razlog zbog kojeg sam počela učiti o ponašanju pasa. Ona je oblikovala način na koji i danas gledam strah, granice i odgovornost skrbnika.

Indi je bila mješanka pit bula i mastifa koja je u moj život došla s velikim strahovima. Bojala se muškaraca, izravnih pogleda, izlaska iz stana i brojnih situacija koje većini pasa čine običnu svakodnevicu. Uz nju sam prvi put stvarno razumjela da ponašanje koje izvana izgleda problematično često počinje u osjećaju da pas nije siguran.

Život s njom nije bio uredan niz vježbi i brzih rezultata. Učila me promatrati sitne promjene, poštovati granice, prilagođavati okolinu i razlikovati ono što pas trenutno ne želi od onoga što u tom trenutku doista ne može. Pokazala mi je i koliko su skrbniku potrebni znanje, konkretna podrška i prostor u kojem neće biti osuđivan zbog problema svog psa.

Zbog Indi sam se počela sustavno educirati o ponašanju, strahu i učenju. Ono što je počelo kao pokušaj da pomognem vlastitom psu postupno je postalo moj profesionalni put i specijalizacija za reaktivne i plašljive pse.

Indi više nije sa mnom, ali ostaje u temelju mog načina rada: psa ne odvajam od njegove povijesti, okoline i osobe koja s njim živi. Promjena mora biti sigurna za psa i održiva za čovjeka.

Elvi · život i učenje danas

Velik pas ne znači i velik kapacitet za sve.

Stručnost ne znači imati psa bez izazova. Znači prepoznati ih ranije, donositi odgovornije odluke i mijenjati pristup kada pas pokaže da mu je to potrebno.

Elvi je mlada kujica velikog rasta. Iako njezina veličina često stvara dojam snage i samouvjerenosti, i ona ima situacije koje su joj teške. Osjetljiva je na brza vozila i glasne motore, a neka iskustva vezana uz rukovanje i medicinske postupke traže posebno pažljiv pristup.

Život s mladim psom od približno šezdeset kilograma stalno me podsjeća koliko su prevencija, upravljanje okolinom i realni kriteriji važni. Kod velikog psa posljedice loše procjene mogu biti veće, ali rješenje nije pojačati kontrolu ili pritisak. Potrebno je ranije prepoznati nelagodu, graditi suradnju i postaviti uvjete u kojima pas može uspjeti.

Elvi me drži povezanom s iskustvom svakog skrbnika: plan se ponekad mora promijeniti, zdravlje može utjecati na ponašanje, a napredak nije ravna crta. Upravo zato u radu ne očekujem savršenu provedbu nego dovoljno jasan proces da možemo primijetiti što funkcionira i što treba prilagoditi.

Kako radim

Stručan okvir mora biti primjenjiv u svakodnevnom životu.

Ponašanje promatram u kontekstuVažni su povijest učenja, zdravlje, okolina, udaljenost, intenzitet podražaja i sposobnost oporavka.

Ne koristim prisiluBez boli, zastrašivanja, fizičkih korekcija i namjernog izlaganja psa situaciji koju ne može podnijeti.

Rad uključuje skrbnikaPlan mora biti razumljiv i izvediv osobi koja ga provodi između susreta.

Plan se mijenja prema podacimaTeškoća u provedbi ili reakcija psa nisu moralni neuspjeh nego informacija za prilagodbu.

Najraniji zabilježeni počeci

Slobodna Dalmacija, 2016.

Članak iz 2016. bilježi ranu fazu mog profesionalnog rada, iskustvo s Indi i stav protiv metoda temeljenih na zastrašivanju i prisili. To nije pregled svega što je slijedilo, nego dokument početka puta koji se nastavio kroz daljnje edukacije, rad sa stotinama pasa i specijalizaciju za strah i reaktivnost.

Pročitajte izvorni članak